Lost in love
petak, 17.05.2013.
Niste mi zanimljivi
Dečki, niste mi zanimljivi.
Ne zato jer ste po prirodi nezanimljive osobe već zato jer sam trenutno u fazi da me ne zanimate.
Pogotovo ako imate neko ime kao svaki četvrti stanovnik Hrvatske: Marko, Mario, Ivan... žao mi je nikad nisam bila ljubitelj uobičajenih stvari.
Baš nikad.
To ne znači da imate prednost ako imate unisex ime: Vanja, Saša...
Ili se zovete Sebastian Ronaldo Rodrigez...
I nemojte se javljati ako ste mlađi od mene. Ako niste sigurni jeste li mlađi onda ste slab procjenjivač i također se nemojte javljati.
I s ovim starijima je teško izaći na kraj jer nisu zrele osobe a s vama od 20 ne znam stavrno kaj bi.
Gdje su oni od 30ak koji razmišljaju o ženidbi?
Ha ha ha, čim sam napisala prethodnu rečenicu postala sam svjesna koja je to glupost. Muškarac koji razmišlja o ženidbi... zar to uopće postoji? Uostalom znam, sve što valja je već u nekoj vezi...ili u nekom braku (manje ili više iznuđenom).
Jeste li uopće svjesni koliko je javljanje u inbox na facebooku bez veze. Ako ne znate biti zanimljivi stvarno ne dolazite u obzir.
Budući da vam odmah dam do znanja da nisam pobornik tih facebook upoznavanaj ne kužim poantu neobaveznih kava, odlazaka u kino ili u šetnje...
Otišla sam previše u širinu...
Poanta je bila: NEMOJTE SE JAVLJATI.
HVALA.
ponedjeljak, 14.01.2013.
Povratak
Vratila se potreba za pisanjem...
U zadnje vrijeme se toliko stvari događa u mom životu, toliko promjena. Shvatila sam da mi život uopće ne izgleda onako kako sam zamišljala da će izgledati prije 5 ili 10 godina. I zapravo se u nekim trenucima osjećam pomalo sama, ne zato što nisam okružena ljudima koji me vole već zato što sam razvila tako dobar mehanizam obrane da se uopće ljudima ne otvaram. Nikad, nikome. Imam puno savršeno površnih prijateljstava i poznanstava.
Odlučila sam zanemariti neke stvari i posvetiti se karijeri, poslu, raznim obavezama koje sad možda izgledaju smiješno ali bi jednog dana mogle biti jako ozbiljan izvor prihoda.
ponedjeljak, 16.07.2012.
Istra Terra Magica
Stegne me u grlu kad čujem ovu pjesmu.
I boli me što neću u svojoj Istri odgajati djecu...
Mogla bi sad puno objašnjavati zašto ali nema svrhe.
Tko je od tamo i tko je odgajan kao ja osjetit će iste stvari slušajući ovu pjesmu.
petak, 13.07.2012.
Zašto reći DA novom zakonu o potpomognutoj oplodnji koji dozvoljava zamrzavanje zametaka?
Potaknuta brojnim novinskim člancima, statusima i komentarima ja vas MOLIM DA SE INFORMIRATE!
I da…ovaj će tekst doći daleko, daleko sve do teme Boga i postojanja jer je to valjda neizbježno.
Najviše bih htjela da ga pročitaju oni koji su se protiv novog zakona išli moliti, svećenici, HDZ-ovci i svi oni koji zamrzavanje uspoređuju sa zločinom u Jasenovcu. Također, molim da ovo pročitaju oni koji o tome NEMAJU STAV, ne kako bi im usadila svoj već kako bi na temelju činjenica, članaka zakona, iskustava ljudi i statističkih podataka mogli razviti svoj vlastiti.
Evo vam INFORMACIJE o starom, od danas nevažećem, Milinovićevom zakonu.
A tu je lijepo objašnjeno što donosi NOVI ZAKON Ranka Ostojića.
NAJVAŽNIJE:
Zašto je u interesu SVAKOG građana da Republika Hrvatska ima kvalitetan Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji?
Jer danas u RH svaki 6. par ima problema s neplodnošću! Što bi značilo ili Vi ili Vaša sestra/brat, sin/kćer, rođak, prijatelj, poslovni kolega...sigurno poznajete nekog koga to muči. I jer se s neplodnošću možete susresti i nakon što ste uspješno imali jedno, dvoje, troje djece a želite još jedno, bez obzira na dob (i parovima u 20ima se to događa), ekonomski status, razinu obrazovanja ili razinu stresa koji doživljavate!!! I Vama bi sutra ovaj zakon mogao zatrebati!
Zašto reći DA zamrzavanju zametaka?
Proces potpomognute oplodnje fizički je i psihički bolan proces. Mogućnost zamrzavanja zametaka povećava uspješnost i smanjuje vrijeme potrebno za postizanje trudnoće. Pritom se ne radi o stotinama zametaka koje neki par pohrani već o jako malom broju do kojih se dođe s velikom mukom. Žene prolaze injekcije, hormonalne promjene, proliju stotine suza.
Molim Vas da pročitate više na http://potpomognutaoplodnja.info
Pročitajte ISKUSTVA o umjetnoj oplodnji!
Uostalom,
jeste li znali da po sadašnjem Milinovićevom zakonu, kad se mogu oploditi samo tri jajašca a niti jedno zamrznuti, u slučaju da se oplode sva tri a vrate u maternicu samo dva (kako bi se spriječila rizična trudnoća sa trojkama) treći se BACA!!! Jer je zamrzavanje zabranjeno, zar ne bi bilo bolje zamrznuti ga nakon što je žena prošla brdo hormonskih manipulacija, možda zbog toga i dobila koju kilu, injekcije, modrice, stres, brigu i sve ostalo. Pa da onda za 2-3 godine može uzeti taj zametak i imati još jedno dijete bez da svu tu muku prolazi ponovo.
Jeste li znali da zameci i inače propadaju u ženskom tijelu. Mnogo se puta desi trudnoća za koju se nikad ni ne sazna jer zbog greške u kromosomima, drugih uvjeta ili slučaja dođe do propadanja zametka koji neprimjetno ode s menstruacijom.
Ako ne mogu imati svoju djecu nek posvoje!
Molim!? Ova izjava samo pokazuje koliko ste neinformirani o stanju u Hrvatskoj što se tiče posvajanja djece. Da bi se došlo do djeteta treba proći kalvariju. U domovima ima puno djece no zbog loše provedbe zakona većina te djece nema sređene papire za posvajanje i sve što im preostaje je da budu u domu. Posvoji se samo 100-200 djece godišnje a preko 3000 parova čeka svoju šansu. Centri u Hrvatskoj nemaju jedinstvenu bazu i nisu povezani tako da parovi u želji za djecom moraju pisati i slati poštom zahtjev svakom od 80 ili više centara. Treba zivkati, ulizivati se, imati vezu, lakše je i brže platiti i posvojiti dijete iz inozemstva.
Pročitajte OVU PRIČU, informirajte se!
Zašto homoseksualni parovi ne bi mogli imati djecu?
Hrpa alkoholičara, narkomana, zlostavljača i inih nekompetentnih roditelja ima djecu.....da li je to u redu i normalno? Dijete treba roditelje koji ih vole, odgajaju...ne bitno da li su to dva roditelja, samohrani roditelj ili 2 mame! Longitudinalna istraživanja koja su djecu koja su rasla u istospolnim zajednicama pratila 20 godina pokazala su da djeca ne postanu gej ako imaju gej roditelje. Probudite se, 10% populacije je uvijek bilo gej...i u doba starih Rimljana i danas, to je konstanta samo što sve više ljudi ima hrabrosti pričati o tome. Zašto i ISTOSPOLNI parovi ne bi mogli imati djecu. Po čemu su oni manje vrjedniji nego HETERO ljudi? Ljudska prava idu dokle god ne krše tuđa prava prema tome pustite ljude da žive svoj život jer Vam svojim imanjem djece neće ni na koji način naštetiti!
Ljudi koji danas prolaze kroz proces potpomognute oplodnje ili posvajanja djece moraju odraditi razgovor sa psihologom a ostale nitko ne provjerava jesu li sposobni za roditeljstvo! Onda bi svi trebali na testiranje! Kolike obitelji s osmero djece koje žive od socijalne pomoći ne bi nikad dobile licencu za roditeljstvo, ili agresivci koji ne znaju kontrolirati svoj bijes ili oni koji nemaju drugo rješenje doli batina (koje su btw u RH zabranjene. NE, ne smijete NITI MALO udariti svoje dijete po guzi!!!!).
Na jednom sam forume u sklopu rasprave o potpomognutoj oplodnji pročitala ovu izjavu:
“Nemam svoje mišljenje nego se priklanjam mišljenju Crkve i iskreno još ne znam koje je to mišljenje u potpunosti jer sam poslala mail velečasnom da mi objasni ali mi još nije ništa odgovorio”
Dragi ljudi, bez obzira na vjeru i nacionalnost, ako vam netko treba reći što da mislite onda imate problem! Informirajte se, po mogućnosti sagledajte problem iz više kuteva, to se zove kritičko mišljenje!!
I ovaj ekstremni komentar jednog slušatelja radijske emisije (koji ima djecu prirodnim putem), jednostavno nisam mogla vjerovati da zaista postoje ljudi koji su to u stanju izgovoriti: "Nek se neplodni pomire s time da ne mogu imati dijete te da im je Bog tako odredio i da ne muče jadne zametke." Vjerujem da čovjek ni ne zna što je zametak i s kojom starosti se vraća u maternicu, te kad se plod kreće razvijati.
Zašto se Crkva miješa uvijek i svuda?
Na stranu u što ja vjerujem ili ne vjerujem (svi u nešto vjerujemo) ali Crkva je jako, jako dvolična institucija koja je od uvijek imala ulogu upravljanja nad masom. Nekad su vjerovali da se Sunce okreće oko Zemlje a ne obrnuto, pa su palili žene nazivajući ih vješticama, naplaćivali su otkup grijeha, oduvijek su imali određeni sukob s medicinom jer ih je ona ugrožavala, onda su jedva jedvice priznali da nas ipak nije baš samo tako stvorio Bog nego smo nastali evolucijom…a sad eto imaju velik problem sa zamrzavanjem zametaka. Crkva zaostaje i s vremenom postaje sve besmislenija u nekim svojim segmentima, ne mislim pritom da ljudi ne bi trebali vjerovati ali mislim da Crkva koja govori masi što da misli i radi treba lagano iščeznuti. Ljudske vrijednosti: empatija, pomaganje, međusobno poštovanje… trebali bi imati svi bez obzira na vjeroispovijest. A ako malo empatizirate s ljudima koji žele dijete a ne mogu ga dobiti prirodnim putem shvatit ćete. Da ne govorim sad o bogatstvu Crkve i siromaštvu malog čovjeka, o svećenicima pedofilima i njihovu prikrivanju, o sexu između časnih sestara i svećenika itd.
I za kraj nekoliko lijepih redaka od strane jednog ginekologa, oca i katolika OVDJE
ponedjeljak, 06.02.2012.
Ponedjeljak
Gledam svoj blog i razmišljam kako je totalno zapostavljen. Djelomice zato što više ne osjećam onu slobodu da ovdje napišem sve što mi je u mislima i s druge strane zato što mi je život trenutno u totalnom kaosu. Razbacana sam na sto strana. Faks br.1, Faks br.2, Posao br.1, Posao br.2, Dečko br.1....skoro sam se zanijela nabrajajući.
Dani mi jednostavno lete. Najbolji je moj tata koji je kad sam mu na jedno pitanje odgovorila sa "Ne stignem" rekao da se moram bolje organizirati. Ja!!!!! Najorganiziranija osoba na svijetu!!!
Buđenje u 6:25, izlazak iz kuće 7:15h, autobus u 7:25h, na poslu sam u 8:00, radim do 16h ponekad do 18h, dolazim doma sat vremena nakon posla, kuham i jedem to što sam skuhala, pišem zadaće, seminare i čudesa koja se od mene traže, odlazim na spavanje oko 12-1h. Drugi dan isto samo prvo predavanje do 12h pa posao do 18h, ili ponekad kombinacija posao do 16h pa čuvanje djece do 21h navečer...i onda sam se organizirala pa sam eto ostajala budna do 4h ujutro da bi sve stigla.
Mislila sam da će me ovaj novi posao riješiti onog starog...ali eto, upravo danas (nedjelja) sam se vratila u 21h iz Zaprešića nakon čuvanja djece.
Znam, sama sam si kriva, od nekih se stvari ne mogu odviknuti. Djeca čovjeku uđu pod kožu, čak i ona tuđa, pogotovo ako ih znaš već 5 godina. Danas sam u njihovoj kuhinji rezala kruh i pripremala im stol za večeru, oni su skakutali i plesali po dnevnom boravku uz neke očajne pjesme sa Radio Zaprešića. Povremeno bi me pogledali i nasmijali se...k vragu...nekako sam se raznježila, da je netko snimio tu scenu bila bi filmski savršena...sve tako idilično.
Već vidim, ovaj će post biti brdo mojih nabacanih misli, bez ikakve strukture i smisla za lijepo...
I dobro, odčuvala sam tu dječicu i usput saznala da druga obitelj kod koje također čuvam dvoje djece ima blizance na putu...ako nikad ne diplomiram posla ću očito imati. Diplomski, mdaaa...trenutno mi se o tome ne priča. I ne pitajte me, ne pitajte...jer mi se ne da objašnjavati kako imam dva posla, još jedan faks, dečka, stan, zeca....Nemam tjedan dana slobodno da se zatvorim u sobu i to finaliziram. Stalno me netko nešto treba, traži, pita, zove. Dugujem kavu nebrojenim ljudima, dugujem sebi sve i svašta. Za svaku drugu stvar koju sam poželjela u zadnjih godinu i pol rekla sam si: "Kad diplomiram".
E pa sad je ta "Kad diplomiram" lista već poprilično duga: upisat ću tečaj krojenja i šivanja, radit ću jednu tortu i dva kolača mjesečno, spavat ću 8 sati dnevno bar 6 dana u tjednu, učlanit ću se ponovo u knjižnicu, upisat ću si tečaj za ECDL diplomu, upisat ću neki ruski, njemački, španjolski, trenirat ću svaki drugi dan, napisat ću 2 knjige koje imam u planu, izlazit ću bar jednu subotu u mjesecu (to je izuzetno mnogo uzimajući u obzir moju rutinu u zadnje 3 godine i izuzetno malo uzimajući u obzir moju rutinu od prije 3 godine).
Ispada da sam u zadnje vrijeme sva okružena trudnicama, wannabe trudnicama te rodiljama i mladim majkama. Rodila frendica s faksa, rodila sestrična drugo dijete, frendica iz osnovne ima termin za dva mjeseca, ova s posla ne radi samo na tamo nego i na radi na bebi...a ja sam dijete htjela sa 16. I onda sa 18-19. I sad ga ne želim. Sad bi pobjegla, u Ameriku. I živjela par mjeseci u Italiji. I par mjeseci u Kini.
Vjerojatno zato jer sam stekla dojam da mi je cijeli život isplaniran i da se moram igrati po nekim pravilima koje nisam ja napisala.
A to je dosadno.
I evo sad je 3 u noći, sutra ujutro imam dogovor za posao br. 3., moram još oprati kosu, opet ću imati podočnjake, trebam ustati za 4 sata. U srijedu imam ispit koji jedva znam kako se zove, nakon ispita idem čuvati djecu (kod ove koja čeka blizance), u četvrtak idem na posao br. 2. cijeli dan do 18h, u petak vjerojatno na posao br. 3...
I onda se sjetiš osobe koju srećeš dvaput godišnje i počneš razmišljati kako bi ti život izgledao da si u prošlosti skrenula nekim drugim putevima, da si bila odvažnija, iskenija, da si manje marila za neka nepisana pravila, da si više slijedila instinkt. Par minuta zaboraviš na hrpu robe koju treba oprati, na ispitne rokove, na život isplaniran do detalja.
Samo par minuta.
srijeda, 28.09.2011.
Roditelji vrtićke djece
Dragi roditelji,
molim vas da izdvojite 10 minuta i ispunite kratak upitnik. Sudjelovanjem ćete mi pomoći u izradi diplomskog rada. Jedini je uvijet da ste roditelji bar jednog djeteta koje pohađa vrtić. Ukoliko ste u mogućnosti proširite linkove drugim roditeljima vrtićke djece.
Dragi prijatelji, znanci i neznanci,
Sigurna sam da znate bar nekog tko ima djecu vrtićke dobi pa bih vas molila da proslijedite donje linkove (i recite roditeljima nek šire dalje). Treba mi mišljenje od preko 200 roditelja, pa se zaista nadam da ćete mi pomoći. Naročito ako poznajete očeve koji su to voljni ispuniti.
Hvala vam na sudjelovanju!
Upitnik za majke:
https://docs.google.com/spreadsheet/viewform?hl=en_US&formkey=dHRHdW9HWGtvWjJwNFoteUNjRmZCRUE6MQ#gid=0
Upitnik za očeve:
https://docs.google.com/spreadsheet/viewform?hl=en_US&formkey=dHo4QUVvQVJFclBnT01mRHJnby1SWlE6MA#gid=0
nedjelja, 28.08.2011.
Fališ mi mama
Prije nekoliko minuta bila je neka pjesma od Cher na TV-u i ja sam se sjetila kako ti je jednom neka kolegica s posla rekla da joj ličiš na nju. A meni si bila ljepša od Cher 1000 puta.
Da me bar možeš vidjeti sad mama. Velika sam, skoro mi je 25. Sa toliko si ti već imala mene.Da te bar mogu nazvati, bilo bi lijepo samo čuti tvoj glas. Htjela bi te zagrliti i osjetiti tvoju mekanu kožu koja miriše na Nivea kremu. Razveseliti te nekako. Kupila bih ti novu torbu preko interneta i išle bi zajedno na tretman lica u Lush. Probala bi moje patliđane (da, patliđane, koje nekad nisam htjela ni pomirisati), napravila bi ti tortu od sira i pravi domaći ajvar. Pazila bi na tebe...
Ali zakasnila sam mama, ti si otišla i nema te više. Nema te već punih 5 godina, a rana kad se dotakne boli kao da sam se upravo ozljedila. Zato ju ne diram često, rijetko ju i gledam i to uglavnom iz daljine. Jer inače počne stezati u grlu i suze teku same od sebe.
Draga mama, ljubomorna sam na ljude koji imaju mamu, nadam se da im kažu da ih vole, da ih zagrle, da ih čine ponosnima. Ima i mama kojima su mame još žive, pa čak i baka kojima su mame još žive...a ja tebe nemam, i nitko i ništa na ovom svijetu mi to ne može nadoknaditi.
Mama, voljet ću svoju djecu kao što si ti voljela nas. Pazit ću ih kao što si ti pazila nas. Žao mi je što ih i ti nećeš grliti. Volim te mama, ponekad mi se i dalje čini da ćeš se samo jednog dana vratiti. Da je sve ovo privremeno. I sanjam da si tu kao da je sve normalno, u mojoj glavi nas je i dalje 5. I svaki put kad postavljam stol tanjura je nekako premalo...premda je samo jedan manje izgleda kao da ih fali užasno puno. Ostavlja takvu prazninu.
Volim te mama.
Jednom ću sigurno...
...otputovati u Ameriku -> sjetim se stihova "noi siamo i ragazzi di oggi, pensiamo sempre all'America, guardiamo lontano, troppo lontano" iz pjesme Terra promessa od Erosa Ramazzotija. Želim vidjeti New York, prošetat Central parkom, popeti se na Kip slobode, posjetiti Los Angeles, Las Vegas i San Francisco. Vidjeti Alcatraz, onaj crveni most, natpis Hollywood...
...otputovati u Kinu i Japan -> vidjeti puno malih, kosookih na jednom mjestu, puno trešanja u cvatu, hramove i vrtove iz crtića koje sam gledala kad sam bila mala i jesti pravu kinesku hranu (mačke i pse lutalice...)
...otputovati u Indiju -> dok On uopće nema interesa za te neke zemlje ja eto želim i to vidjeti, pa makar se radilo o siromaštvu, čudnim haljama, hrani sa začinima svih vrsta...
...otputovati u Rusiju -> i to kako buduća Sveky kaže: usred zime, kad je tamo jaaaako hladno (premda spavam pokrivena i po ljeti i hladne su mi porečke zime, zagrebačke su mi brrrrr). Prošle godine smo On i ja odlučili da više ne putujemo po zimi, tj. da ukoliko putujemo idemo isključivo u tropske krajeve i na jug (ta je odluka bila posljedica zimskih putovanja u Budimpeštu, Krakow i Prag u posljednje tri godine). Recimo da je Rusija iznimka. Želim vidjeti te visoke žene, provjeriti nose li stvarno one dlakave šubare, želim naći još nekog tko se zove kao ja (premda mi je ime navodno Ukrainsko), i želim vidjeti katedralu svetog Vasilija Blaženika na Crvenom trgu u Moskvi.
....otputovati u Veneciju, Pisu, Milano, Genovu i na Siciliju -> malo je reći da volim Italiju, obožavam ju! Posjetila sam Trst, Lago di Garda, Veronu, Firenzu, San Gimignano, Sienu, Ravennu, San Marino, Rim, Vatikan, Napoli, Capri ali obavezno moram vidjeti taj kosi toranj u Pisi, to je pod "must". A za Veneciju me sram što ju nisam do sad već posjetila. U Veronu želim ponovo jer sam kad smo išli bila mala i balava i nisam Julijin kip uhvatila za sisu. U Rim se moram vratiti jer sam bacila onaj novčić u fontanu di Trevi. Bilo bi lijepo ići opet i na Capri (ali ne hidrogliserom), voziti se brodom kroz Faraglione i ljubiti se s Njim za sreću (kad sam bila na Capriju sa srednjom školom nisam to htjela napraviti sa tadašnjim dečkom, baš ružno od mene ali znala sam da nije taj).
...otputovati u Kanadu -> vidjeti njihovu prekrasnu prirodu i zelenilo. Srećom ne znam previše o Kanadi pa se o tome neću raspisati.
...otputovati u Afriku -> biti okružena malim crncima, držati u rukama zmiju i majmunčiće, jesti egzotično voće i otići na Madagaskar po novčanicu koja se zove Iray Alina Ariary. Uostalom: Egipat, tamo moram ići, sigurna sam da to mjesto posebno zrači, da je ostalo nešto od starih civilizacija, nešto me jako vuče prema Nilu i piramidama. A hoću si i malo pijeska donijeti kući u bočici.
...otputovati u Pariz sa svojom ljubavi -> Pariz je grad romantike, ako si zaljubljen moraš tamo bar jednom sa partnerom, popeti se na Eiffelov toranj, udahnuti atmosferu na Monmartre, vidjeti crkvu Notre Dame (obnavljala se kad sam ja bila tamo sa 8 godina), i otići u Disneyland na kraju krajeva. Jesti nešto fino uz čašu francuskog vina. A i dok nisi razmjenio francuski poljubac u Francuskoj, nisi ništa napravio.
...posjetiti sve zemlje Europe -> pa makar mi trebao cijeli život, možda ću kao bakica sa 60 i kojom godinicom završiti taj svoj pothvat ali učinit ću to. Mislim da se Europa sastoji od 51 samostalne države (i još nepriznatih) u kojima se priča preko 100 jezika. Dosad sam posjetila 15 zemalja ako računam i Hrvatsku. Recimo da su Ukrajina, Velika Britanije (London, London, London!!!), Irska (pivo i zelenilo, mislim da bi On volio Irsku), Španjolska (muy caliente...), Grčka (hramovi, grčki bogovi i mitovi kojima sam opsjednuta i koje obožavam), Makedonija (odakle je teta Dona i najbolja jela sa rogatim paprikama), Slovačka, Danska (želim u pravi Legoland)...sljedeće na redu.
....vidjeti Dubai -> one njihove palme i luksuzne hotele, bogatstvo i raskalašenost
...otputovati u Australiju -> kaže On da tamo žive najopasnije životinje na svijetu (neki morski krokodili, žabe i svakakve druge beštije) ali ja bi tamo iz drugih razloga: da vidim klokane, onaj veliki crveni kamen i atmosferu.
...ići na krstarenje -> već sam i proučavala cijene, destinacije, ukrcajne luke. Definitivno ćemo si jednom priuštiti odlazak na kruzer, doručak u sobu, hrane do mile volje, sunčanje i kupanje na palubama i razgledavanje prekrasnih luka u koje ćemo pristati. I to treba biti prije no što Matej navrši 18 tako da može s nama besplatno.
Htjela sma pisati o svim svojim ciljevima i željama ali izgleda da ih je toliko da će ići u dijelovima. Ovaj je post očito posvećen samo putovanjima (a i nisam sve navela) a ispao je puno duži nego što sam očekivala. Što više znam o nekoj zemlji to ju više želim posjetiti. Vrijeme je da nastavim sa svojim planom (svake godine bar jedno putovanje u državu u kojoj do tad nisam bila), moram sve stići...
subota, 27.08.2011.
Boys are like purses.
You're always gonna have that one boy that you're always comfortable with and you know you'll always kind of like. That's your purse that you wear everywhere. Then you have that gorgeous bag that you want everyone to see you with but the gorgeous bag is usually an asshole or costs a lot of money. Then you have those other purses that you really like but you really don't want to be seen with.
--Lauren Conrad as Lauren Conrad
nedjelja, 21.08.2011.
Night ride
Jučer sam nakon cijelog dana u stanu odlučila uzeti bicikl i izaći. Bilo je 22h i sparno za poluditi. Nisam znala točno gdje idem samo sam se trebala iživiti. Predobar je osjećaj vjetra u kosi i adrenalina kad voziš malo brže nego što bi bilo pamatno. Sava, Jarun, Špansko...proletila 2 sata. Došla sam doma tako znojna, rumena i sretna za poluditi.
Baš mi je žao što nemam svoj bicikl, prošlo je već godinu dana da su mi ga ukrali ali još uvijek se osjećam kao "ona koja svuda ide biciklom" (premda sam sada "ona koja svuda ide rolama"). Toliko mi je ta vožnja jučer odgovarala da ću danas to ponoviti. Osjećaj je bio tako dobar da bi ga mogla usporediti sa...mdaaa.
I nakon vožnje "Pretty woman", odličan plan za romantičnu večer sa zecom.
